Više mi ništa ne smeta
da odem
nebo ima ruke za ples
grudi za san
a noge za bijeg
muzika je sazdana
od krilatih frekvencija
u duši boga-djeteta
(kompozitori su bili
prvi kozmonauti)
kozmos je nekad šuma
nekad krošnja hrasta
a nekad kosa tvoje drage
kad ga prođeš cijelog
čeka te bijeli zec s pitanjem
zašto ljudi smatraju zečju šapu
simbolom sreće
iskreno, ne znam
vjerojatno zato što bježi od nas
i ostavlja taj zečji trag u snijegu
kao i svaka životinja
što bježi od čovjeka
u sebi
meni više ništa ne smeta da odem
odlazak je isto što i vraćanje
istim putem
na početak.
Duško... Ma samo ću reći Duuuško, i bežim...Pesma ostavlja snažan dojam...
Zanimiva pesem, ki potrjuje povezanost najmanjšega z najobširnejšim ... mene je še posebej nagovoril tale del (ki bi že lahko bil tudi samstojna pesem):
zato što bježi od nas
i ostavlja taj zečji trag u snijegu
kao i svaka životinja
što bježi od čovjeka
u sebi
Čestitke,
Ana
Hvala od srca Lean, Dragana i Ana !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!