Sve tiše je disala
na talasu što udari o stenu
hladna
a nekad je bila pluċima krilo
opijena
zanesena
nezemaljska
nebu vredna
...
nebom su kolutale oči
od davnina
da li su pakostile kišama
ili su zvale tuge k njima
sada ne znaš više
a znaš sve
nada je u tebi ravna
fina je ta linija zivota, ravna kao metar tisine!
Odlicno u stihove ugradjeno nesto od egzistencijalnih trenutaka, ili zbilje koju covjek ne moze mijenjati.
LP
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!