ŽELJE POPUT KAPI

 

Otpadaš s plafona
zurim u tu kap
ptetvaraš se u neki period
u kom se ne snalazim
seċanja ponekad nisu sluge
tako sam blizu stranice
koja završava knjigu
Otpadaš s plafona
namazana nesanice
zurim velikim oĉima
ne želim da je mrak
ne želim samoċu
sa njom sam se srela
i nije me umirila
onda kada su oĉekivanja
bila prevelika
i nije me ubila
Otpadaš s plafona
salonskih
standardnih
a meni je do pisanja
stalo mi je da ti se vratim
rečima
kroz vodu
kroz paniku
kroz kap
ove nemoċne noċi
što se mirno voli sa kišom
a meni je do bure
oluje
udobnih ležaljki od školjki
sa tobom
da se vratim
do mraka

Tatjana M.

Ana Porenta

urednica

Poslano:
10. 02. 2019 ob 21:07

Pesem samote, ki je krik k uslišanju ... zelo prepričljive podobe in atmosfera pesmi, ustvarjena tudi z repeticijo, čestitke,

Ana

Zastavica

Tatjana M.

Poslano:
11. 02. 2019 ob 09:42

Draga Ana, hvala na komentaru i podčrtanki!

Lep pozdrav, Tatjana.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Tatjana M.
Napisal/a: Tatjana M.

Pesmi

  • 04. 02. 2019 ob 01:07
  • Prebrano 410 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 157.4
  • Število ocen: 5

Zastavica