seoba

crtam riječ,

kao oko,

kao rukavicu,

kao dlan

 

riječi su moje goloruke

i prozirne od nečujnosti

 

zloguki dan

odnosi ih u jatima,

nekim meni nepoznatim nebom

koje ne ostavlja trag

 

grijem im ruke

i raščešljavam kosu

 

gdje dođu,

sebi da se poklone

nikita

Lean Radić

Poslano:
02. 02. 2019 ob 09:26

Ova pjesma biti će podsjetnik na neko vrhunaravno vrijeme, na kamenja koja se poslože u životnom mozaiku.

Zastavica

nikita

Poslano:
02. 02. 2019 ob 21:34

Hvala, Lean. 

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

nikita
Napisal/a: nikita

Pesmi

  • 01. 02. 2019 ob 22:11
  • Prebrano 456 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 236.41
  • Število ocen: 12

Zastavica