Pustio sam usnama
da te vole
mada bijah siromašak
odgojen na čaju i kruhu
dvostruko crnom
na bezvjeri
po sinopsisu nedovršenom
u onim dijelovima
gdje sam trebao
plakati ili stenjati
(hrabrost je nekad
pobjeći
kad ne osjećaš noge)

pustio sam usnama
da te vole
po tebi razumijem
sunce kad se srami
svoje golotinje
pa bliješti
svom snagom
da ga ne gledamo
dok se kupa
u vlastitoj vatri
po tebi razumijem filozofa
gdje govori kišama
da ljube vlastitu smrt

pustio sam usnama
da te vole
da se trljaju
snovima
od tvoje.

Duško Babić