III.
Na čelima nam rasporen prozor:
u željezno doba Netko je iskovao
kuglu od žerave i crvene zemlje
koju su Nefili uzdigli u nebo.
Okrenuti k istoku
brojimo Božje čestice
i punimo žile mrakom
(vode su razdvojile
korijenje od uma).
Prozirna djeca
što žive u pijesku
vode nas među zvijezdama.
Dana nam jabuka
i dan nam svijet,
a mi se mrijestimo
među vlažnim posteljicama
nad kojima levitiraju mrtvaci.
Razdijelili smo krv od vode
kad smo se poklonili zlatu
i ušli u dan neumivenih lica
(postoji Bog
koji u utrobi nosi grob
pola čovjeka širok
i pola sebe dug).
II.
Netko je u tamu umočio pero.
Na kožu mrtvâca upisuje vrijeme
dišući kroz pukotinu
svog jedinog oka
(nismo mi meso,
već stihovi urasli
u svete knjige
iz kojih ne možemo izbjeći).
Pozna je noć,
a dan ne prilazi
obali bez vôda.
Sami smo na ovom bedemu
od krvavih gnijezda
i dvoglavog kamenja.
Sipimo kroz oko Onog
koji nas je u riječ zatvorio
i ispijamo žeravu
za spas pepela.
Rekoše nam:
“Duh je vaš nemrsan!”,
a mi stenjemo
u žilama mraka.
Ne nosite nas u lijesovima.
Potonuli smo među nebo.
I.
Na čelima nam rasporen prozor:
svjetlost odavno ne pripada nama.
Veličastno ... vzel ga bom za svoj evangelij
Zaista veličanstveno i bravurozno. Bravo, Nikita!
lp
Jagoda
Lean, smiri se ;))
Čestitke k pesmi, ki se odšteva do poslednjega spoznanja, da je vse že davno določeno, popisano in odšteto ...
lp, Ana
Draga Ano, hvala na podcrtanki!
A naš Lean ne bi bio Lean da se ne zeza. ;)
Igorj, Jagoda, Lean, hvala na čitanju i osvrtima!
Če se kdo najde, da prevede tole mojstrovino, mu častim medico. Ker razumem bolj švohn. :(
Branka, vrhunsko i mudro napisano.
Čestitam ti frende.
naprimerjanez, ajmo mi popiti medicu ;)
Salke, frende, hvala!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!