NEDJELJA
Sedmi dan probdjesmo
hraneć more solju
gnojeć zemlju krvlju iz žile
i žulja s ogrubjele ruke
od koje sav kamen nasta
i tvrđa pod nebo
za dom krilatoj nemani
što pobježe iz duše
k'o iz žice u svijet
tražeć gdje da se skrasi
u kakvo li gnijezdište
il' čahuru građenu
za stanište, poštu sigurnu
od huka vrelog, od boli
sve se uruši i ogoli
a mi oholi ostasmo
prstiju zarivenih
u zemlju
kad brojati ne znadosmo
sunce u nedjelju.
Bravo pjesniče. Prelijepo.
Hvala od srca dragi prijatelji ! I ja beskrajno uživam u vašoj umjetnosti.
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 27. 01. 2019 ob 21:25
- Prebrano 500 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 339.75
- Število ocen: 19