Iz vrta
u kome
rastu
ruže,
dopire
eho svečane tišine,
u kojoj uživam,
čekajući da rijeka proljeća
nadođe i preplavi moje
stopljeno tijelo ekstazom
života, urlikom neizdrža,
obiljem surove nagote,
tanane
razdraganosti,
tvojim žudnim
pogledom.
(Drhtaj u koraku, 2018.)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Koki
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!