OPROSTI MI
Krivnja je moja duboko u meni
običnom oku nevidljiva.
Izdaja bješe podla, mizerna, riječ uvredljiva i svadljiva.
Znanje, govorila si, znanje je jedino što želim znati!
A ja k'o škrtac, bijednik pravi, baš to ti ne željeh dati.
Nema opravdanja za moju narcisnu sebičnu rabotu...
Tebi, osvetom jačeg, al' u stvari sebi pripremih Golgotu.
Mladost tvoja, (tanahne ruke), što divni dar Erosa je uzvišenog,
mudra bješe. Otišla si bez riječi , našla drugdje vrelo kova učenog.
I gledam, ti meni sada ravnodušno u lice ozbiljno zboriš
kad bez sjećanja i bijesa kazuješ to znanje što voliš.
Priznati moram, savjest lažna muči me grižnjom svojom
Od sujete dolazi, jer ne mogah te ni jednom nazvati mojom.
Pozdravljena, Rozalija, na pesem.si, lepo, da si se nam pridružila,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Rozalija Marija Vrcek
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!