Pišem.
Mudrije bi bilo
rasprotrti misao
preko maglovite sadašnjosti.
Usput,
ispitujem svoj duh -
koju osobinu izgubi
a koja je oštečena.
Misli jedva smem
pogledati u lice.
Mom šokiranom
moždanom aparatu
treba vreme.
Možda će se čukununuci
ponekad setiti
ovog škrabala,
jer moj grad
nije pogodna atmosfera
iskrenom pesniku.
Čudno je posmatrati
krvožednost i biti svestan -
ja sam njen predmet.
Da giljotina nije stvarna,
bila bi zgodna metafora!
Odlična misaona pesma, Vladanka.
Lep pozdrav tebi.
Hvala salke od srca Srdaćan pozdrav
Izvrsna pjesma Vladanka.
zapisana za sutra
zagrljaj tebi draga
Ljubi
Ljubice, Lean, hvala vam. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!