Zrno soli sam
skriveno u pustinji Gobi
kojem su kičmu
iskrivile noći preležane
na tvrdom asfaltu,
dok si u moj krevet dovodio
kraljice noći,
nafiksan mržnjom
prema milosrđu.
Proganjao si sunčeve zrake
režući ih mačem
od pregriženih jezika.
Ubijao zvijezde
skivene u oku spokoja,
dok nisi i zadnjoj
odvalio bubreg bijesom kukavice.
Mjesecu si otkinuo glavu
dok je bježao iz počupane kose.
A mene si ...
A mene si,
pustio da iskrvarim
na litici spoznaje,
da moram otići
što dalje od tebe
i postanem malo zrno soli
skriveno od šakala
u nepreglednoj
pustinji Gobi.
Pesem v tvojem briljantnem slogu, ki mami srce in dušo, Poetesa Vesna!
In naj te imajo besede še naprej rade!
Srečno!
Sašo
Hvala dragi Sašo!
Ugodno ti ova snježna večer!
Vesna
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!