dosadu kao umetnost
boju u prelivu nevinosti
malo uzdaha i svojeglavosti
kada čekam crveni tranvaj
ništa novo u Novoj godini
ne razmišljam na veliko
previše kičeraja je blisko
da upalim noćne svetiljke
i poželim da vidim Svet
iz nekog drugog ugla
koji je lepši i bolji
dok zimomrazica ledi
bokor svenulih orhideja
na njenom prozoru zaljubljenosti
u knjige i svoje lutke u glavi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!