Nikad nisam pio sam,
niti tako piti znam,
ne što bi me bilo sram,
već što tako osećam...
A pio sam vrlo često,
popio život i resto,
gotovo sam sasvim nest'o,
izgubio svoje mesto...
Baš nikuda to ne vodi,
sam pijanac paklu hodi,
teško po tom moru brodi
ne odoli tol'koj vodi.
Treba znati kada stati,
i ne treba odustati,
sve se jednom tebi vrati,
ako umeš verovati...
... verovati i maštati...
Nema istine u čaši,
lažu to pesnici naši,
pesnici i tamburaši,
ti kafanski vandrokaši.
Ne meri se sudba vinom,
vino ne ide sa istinom...
Nikad nisam pio sam,
niti tako piti znam...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!