dva trna u čelo mu zarili,
dva trna crna i duboka
iz trnja izniklo rogovlje,
dva i pol neba široko
na oblaku ga odmara,
pa pod zemljom
kolijevku ruje
noćas je mjesec
iz krošnji protjerao
i inje mu rastepao
u oči
uzori to nebo nad nebom
i trnje u njihova čela posadi,
na onoj polovici
smrti svoje da oštre
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!