Sedmi dan

Čekao sam satima...
probao sam da ih stisnem...
Čekao sam minutima...
probao sam da ih zgusnem...
Sekunde... u želji
da te što pre vidim...
stezao sam ih,
stiskao...
ljubio...
grabio...
razvlačio.

Bokovi se stropoštavaju
okliznuti o najduži poljubac...
zaustavljenog vremena!

Dodiruješ me...
puštaš da ljutnja izađe iz mene.
Trčiš u zagrljaj teškim rečima
i sumornim mislima.
Odnosiš ih plesom naših promena
i uživaš u talasima koji izbacuju
mrtvu travu na površinu.

Oduševljeni... ležimo.

(2006)
---

Sedmi dan

Čakal sem dolge ure ...
jih poskusil stisniti ...
Dolge minute ...
poskušal zgostiti ...
Sekunde ...
v želji, da te čim prej vidim ...
sem zategnil,
stiskal ...
ljubil ...
grabil ...
raztegoval.

Boki zgrmijo po tleh,
ko jim spodrsne na najdaljšem poljubu ...
zaustavljenega časa!

Dotikaš se me ...
dopuščaš, da me jeza zapusti.
Tečeš v objem težkih besed
in mračnih misli.
Odnašaš jih s plesom najinih sprememb
in uživaš v valovih, ki plavijo
mrtvo travo na površje.

Navdušena ... leživa.

(2006)
---

Seventh day

I was waiting for hours...
trying to squeeze them...
I was waiting for minutes...
trying to condense...
Seconds... with desire
to see you sooner...
I was contracting,
squeezing...
kissing...
grabbing...
stretching.

Our sides are toppling over
slipping at the longest kiss...
of stopped time!

You touch me...
letting go of my anger.
You run to embrace heavy words
and gloomy thoughts.
You carry them away
by the dance of our changes
and enjoy waves which throw
dead grass on the surface.

Thrilled... we are lying.

(2006)

Branko Baćović