Rukama čađavim
od tajnih igara na sreću
otvorio sam Pandorinu kutiju
nadajući se pronaći utjehu
za protraćeni život.
Iz centripetalne perilice rublja
u desetini sekunde
pogodio me Blitzkrieg
dok sam u ljubičastoj rijeci
(na klatnu grčke mitologije)
ispirao snene oči.
Na šahovskom polju
lahorasto su me obasipale
djeteline s rekurzivnim listovima
sve dok me u kameno srce
uslijed Velikog praska
napokon nisu pogodile zlosretnosilnice
ili je to bila Božja kazna
za polupromašenu partiju
ruskog ruleta pri američkom pokeru.
S tupokutnog klimavog kreveta
zgrabio sam slamnati meksički šešir
i odjurio duboko u noć
gdje su mi dopovi danjeg svjetla
ispadali iz džepova
kako bih se poput Ivice i Marice
sigurno vratio u seosku kućicu.
Nakon šestog promašaja,
kad je Pandora zatvorila kutiju,
pomoću kristalnog zrcala
gladni vuk nadobudno je zakrenuo
romansko-germansku ružu vjetrova.
Ivane ovo je meni fenomenalno. Ima mi tu Allan Ginsbergovsku snagu.
Hvala prijatelju Lean!
Lp,
Ivan
Domiselna pesem, v kateri se vse zvrti (od Pandorine skrinjice do Ivice in Marice pa šaha in rulete ...) in rekurzivno pomanjša (ali pa poveča), zdi se, da je osrednji navdih pralni stroj in njegova melodija ... ampak seveda z vsem, kar se še prikaže v pesmi, deluje vrtoglavo, čestitke,
Ana
Hvala Ana na podčrtanki!
Sve najbolje u Novoj godini.
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!