koordinate razuma

praćakaju se

na vrhu jezika

a grč izlomljenoga sjećanja

dozvan iz

cvjetnih krošanja

zori u tebi

iz oguljene karte

razotkrivaš

utabane putove ravnodušja

ne stižeš

ni da zalaješ

na skamenjene smjerokaze

na raskršću

u kotirano pamćenje

uvlače ti se

presušena jezera optimizma

u štalama budućnosti

bleji mrak

nostalgiji na čast

odbacuješ magnetnu iglu

izuvaš cipele

purpurne večeri

i obuvaš

oguljene klompe

svagdana

Jure Drljepan (JUR)