Saznao sam o tebi sve
usput
kako noću uzdišeš
pa se međ' zvijezde uzdižeš
duše teške i lahke
od sve te
ljubavi zarobljene
u zakrabuljeno vrijeme
pod kapcima
što oči bi da čuvaju
od svjetla i silueta
od običnosti
vidom opredmećenih stvari
i knjiga ostavljenih
da se srame svojih vlasnika
u aulama
prigradskih biblioteka
kad riječi bježe
iz grla
kao divljač s rijeke
na najmanji šum
kad se preneš
da ti usta žedna
žive vode
shrvana od sna
ne ostanu tek tajna mojima

saznao sam o tebi sve
usput
u jednoj noći
kad je ljubav zadrhtala
i zanjihala sav svijet
a vani se zaigrao
u pahuljama
još mladi snijeg.

Duško Babić