
vodeni duh nad jezerom
zaspa i anđeo sa oba lica
šćućuren između latica
koža neba kao kod timpana
ispod gospa okolo trava i sve
ostalo isto ritmom dana jedva
dodirnuto
jagoda,
mirno in lepo si jo napisala.
Lp,Irena
Balerina Rokoko... Brojalica iz djetinjstva...
A onda surrealna eksplozija nebule stihova.
Ujeta slika (morda vodnjaka?) - ampak na tako živahno igriv način, da se naslov udejanji znotraj pesmi (redko sledimo spoju povedanega in načina le-tega na tako dober način), čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!