iz obraza granulo mi sunce,
pa nestalo
za oblačnom trepavicom
i pogled mi oblačan
među žitom u polju
traži pepeo i željezni srp
srce moje,
dok se pretvaram da spavam
ti bježiš iz svog kaveza
u napuštene oči
nekoga mrtvaca
hoćeš li se vratiti?
možeš li?
vodu moraš nositi
u crvenoj kamenici svijeta
Draga nikita
Vračanje je kronično,
danes znova. Lepa.
Lp,Irena
Mogu samo reći, duboka u mudrosti života, putima zvijezda, onih iza koje sjaju ispred.
Veliki pozdrav prijateljice.
Moram priznati da ti je ovih par zadnjih kompozicija fenomenalno. Nešto malo drugačije, a u stvari tako smiruje ( barem mene ).
Odlična pesma. Legla mi :)
Pesem me je ganila. Pomislim, vsak od nas mora nositi svoj križ.
Lepo, nikita
lp A
Andrejka moja, hvala ti.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!