Zabačen je kraj
ovaj svijet
mala provincija
u mirijadama svjetova
selo napravljeno
u dvorištu patuljka
s malom vrtnom lampom
da nam svijetli
u poluživotu
žamor i zvuci
varaju nam sluh
pijan od sljubljivanja
na tratini
tijela užarenih snom
bez misli
i bez vida ostajemo
u najvažnijem času
kad nas ljepota
primitivnog uzme
za dar nesvjestici
jer ispod nas
tijelo se ne odupire
volji krvi toliko žive
da se svi oni
drugi svjetovi
sažimlju u jedan
za ono novo
i nikad viđeno
što nas očima
djeteta gleda
milijim
od svega.
Zamršena pjesma sa jakom porukom. Treba dobro da se čita. Pozdrav Duško.
Tudi meni je všeč Duško, lepa je in veliko daje.
Lp,Irena
Tvoje pesmi, v katerih zavzemaš neobičajen zorni kot in s tega motriš življenje in človeka, vedno izzveni v globljo sporočilnost - tudi tu ... čestitke,
Ana
Hvala od srca Lean, Irena i Ana !
lp, sretne blagdane želim !
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!