sva moja ptičad
drže se dobro zelene
grane i čvrste
strane priče samo
ponekad guraju
kljunove kandže nejaka
krilca u oko
nebno kao ja
prste u jutro
koje htelo bi
da se domogne svega
i odmah
doseže podne sito
i žarko preko mere
'lebno
iako prosjak u meni
ume da računa
kako i čime
da nahrani melanholiju
livada i raspuklost
dolina fada
prikradajuće
kao smrt u baletankama
ili
bog na antidepresivima
Kakšno razkošje v jutru in volji po vzletu v svet in notranje ovire, ki zaustavljajo p. s. - fado, kot ga razumejo tudi na Portugalskem - všeč mi je zadnji verz, ki ojača melanholijo (zdi se, da meji že na ironijo), čestitke,
Ana
Hvala, Ana!
Ah, da - volim fado, i nekad se nađe u nekoj mojoj pesmi. Mislim da se uklapa i u naš, balkanski mentalitet.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!