Ideal izgubljenog svijeta
potonulih gradova
lađa unesrećenih
teretom zlata
i iščezlih civilizacija
s mostovima iznad rijeka
što oblake vežu
kao snove
s hramovima
i blistavima arkadama
gdje arhitekti pišu
poeziju u kamenu
i pijesku
a sunce ih nadgleda
i namiguje šeretski
jednak je idealu
otajstva ljubavi
i žene
što očima prenosi
taj bludni zanos
kao virus života
gdje ovaj srce pumpa
krvlju do puknuća
do potonuća
do savršenog beznađa
kao da nikad prije
ničega bilo nije.
pandemska!!!...ld
Virus življenja, ta ljubezen, in vse, kar je narejeno po njej in iz nje ... čestitke,
Ana
Hvala Tanja, Lean i Ana, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!