noć oslonjena na zid i razvenčana
od senke, visoko gore
rasprskavaju zvezdana pucad
na trbuhu nebesa
(stani. dovoljno je
za jednu pesmu opisa, kaže)
onda se smeje, čujem nemirne konje
sa ivice i glasove, obuzete sobom
kad se stanje. na krevetu dok traju
dani naših vikenda, među mrvicama
brioša. kad se čita rembo, kad ona diže
nehajno srozane dokolenice, pa moram opet
i opet da se vratim
na nebo što s jednog na drugo
oko seli kisele kiše koje sam danima
predosećao u kostima i u dojkama,
njenim što polegoše. nisko po sapima
Pesem, polna pozornosti in ljubezni, ki ni nujno človeške sorte ... všeč so mi podobe in atmosfera pesmi, čestitke,
Ana
Jagoda, vesela sem zate. Lepa je.
Lp,Irena
Hvala, Ana, na pažnji. :)
lp
Jagoda
Hvala, Irena, na ljubaznim rečima. :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!