Snijeg boje višnje

Bilo je ljeto ili možda proljeće,
više se ne mogu sjetiti,
sreli smo se na nepoznatom mjestu
i pričali dugo, dugo
tražeći naša srca
koje je ukralo vrijeme
ta nevidljiva zvijer
Bila je zima ili možda jesen,
više se ne mogu sjetiti,
noć je letjela iznad grada
kakva noć
Padao je snijeg boje višnje
po tvojoj kosi
I čula se muzika
Na raskrsnici vjetrova,
nevidljivim mastilom,
napisali smo pjesmu
o nama
i zaplakali
Jer onaj ko voli suze ne krije
Potamnjeće srebro , dotrajaće riječi
zlato će igubiti sjaj
vrijeme
ta nevidljiva zvijer
ukrašće stih iz ove pjesme
I nemojte se bojati ako odjednom,
noću , čujete čudan zvuk,
sve je redu , upravo su se otvorile
stare rane

Sumiko

Ivan Gaćina

Poslano:
03. 12. 2018 ob 21:15

Izvanredno. za svaku pohvalu!

lp,

Ivan

Zastavica

filia

Poslano:
04. 12. 2018 ob 05:26

"Sumiko"

Mar lahko solze postanejo kliše, mar niso del vsakdanjosti vsega kar živi? Lepo. Ker če so solze postale kliše, potem je klišejsko življenje.

Občasno odpiraj stare rane in ne skrivaj, ob njih še volkovi tulijo …

"filia"

Zastavica

triglav

Poslano:
04. 12. 2018 ob 08:04

Sumiko, prelepo:

nežno, nostalgično, boooolečeee.


lp Marija 


Zastavica

Sumiko

Poslano:
06. 12. 2018 ob 11:19

Zastavica

nikita

Poslano:
06. 12. 2018 ob 11:26

Van vremena. Van riječi. 

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Sumiko
Napisal/a: Sumiko

Pesmi

  • 03. 12. 2018 ob 13:56
  • Prebrano 173 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica