Između vode i pamćenja
Poznajem taj ples.
Tango. Da, tango
( muzika je epitaf ),
a mi ?
Tko smo mi ?
Proklete poete
u divljim stihovima,
zid, kameno urastamo u njega.
Pogledaj vijenac ;
zbiljski - crn
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).
U sivim mrljama veprovi zubi
i snovi što grizu.
Posvećujem vatri
svoje riječi
ti, besmrtna drhtiš
u blaženom svjetlu
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).
Pepelna noć
s one strane srca
koraci su usklađeni ;
sjećam se
kako si brojala kupine
( što krvare za tebe ) u Judinom satu
i slušala zemlju, zvuk po zvuk,
tamna. Duboko u ožiljku vremena.
Dolazim
iz grada gdje svjetovi mogu da se razdvoje ;
rastopljena svijeća
između vode i pamćenja
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).
Između tvoje poezije i tvog ulaska u vrijeme izabranih, koliko je još preostalo? Koji još segment čovječnosti ti nisi ishodao?
Svako tvoje djelo je ponor. Nikad, nikad ne zaboravi to. Iz tvojih pjesama nitko se ne vraća nepromijenjen. Zato i jesi među najvećima.
Kao što je rekla Nikita. Iza sebe ostavljaš pun prostor misli, razmišljanja jer ti je metaforika tako moćna, stvara osjećaje, zapitivanja nutrine, prorez života i smrti. Bravo, ostavih me da se vraćam, stalno.
Pozdrav frende.
Prehodna dva komentara su tako dobra, da ih ja samo podpisujem. Bravo majstore.
lpb
Lean, odlično.
Res si pravi poet. Vse kar napišeš zgrabi človeka, da se potopi v besede in potem misli in premleva ...
lp Marija
... tango korak ... velik korak za poezijo!
Lp, Jošt Š.
Hvala vam na čitanju i podršci drage moje poete.
Pesem, ki nas ritmično pelje po poteh mrtvih pesnikov in tistih, ki se še vedno zlagajo v zid (tako masiven), četudi opisujejo tako minljive reči, kot so maline na konicah prstov ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lean Radić
- 29. 11. 2018 ob 11:54
- Prebrano 836 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 309.5