U krvi je vremena
da teče, protiče i dotiče sve
rukom koja ne bira prijatelje
lica okamenjenog
slovom zaborava
i oni odvažni
lome se u studeni
čuje se škripa
dok led puca
stišće se srce
oplakano
kapljicama svjetla
u crvenom oku budućnosti
neće se mjeriti daljine
kronometrom
uškopljenih sjećanja
pod slavolukom
slabosti naše
u legendi o strancu
i njegovoj jedinoj kćeri
ostat će otisak prsta
na početnoj strani
u sobi
za snove
i miris
nikad rođenog sina
na zidu
od pramena njene kose.
Hrvatska poezija deffo ima budućnost! Bravo, Pjesniče!
Duško,
jedno slovo ti se izgubilo u verzu
"uškopljenih sjećanja".
Trebalo bi ga utipkati.
Srdačan pozdrav!
JUR
Hvala draga Nikita na lijepim riječima. Hvala majstor JUR, ispravio sam
lp iz Zagreba,
Duško
Duško dober večer
Lepo in na misel mi je prišlo, poezija ima lepe lase.
Želim ti srečen in dober večer,Irena
Duško ti si čudo. Bravo i milijun puta bravo.
Hvala Irena i Lean, od srca. Leane, ako tako nastaviš, još ću si umisliti da sam pjesnik ;)
lp, Duško
Kada čitam tebe ja umišljam sebi da sam pjesnik, ali iskreno izvrsna poezija izlazi iz tvoga pera.
Poosebljanje trajanja in prihodnosti, naravne ovire in spremembe, ki ne morejo ubežati času, še manj ljudje in njihove usode, po katerih se pletejo legende ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!