Ikebana
Kada budeš tinjao
iz groba,
iz mene,
ostat ću topla oku jutra
i mrazu istočnih bedema.
Riječi što si ujetkao
u naličje moje kože
izmrijestio si iz vječnosti
i ribnjaka svjetla
koji blistaju u Božjoj kosi.
Tvoj ja sam sarkofag,
dom tvome zlu
i tvojoj prokletosti.
Noćas si psine hranio snovima
što cvjetaju u moruzgvama sunca.
Niti se oni nasitiše,
niti ti posta blagoslovljen.
Suho cvijeće pod vjeđe mi rastireš.
Čekaj!
Još nisam neživa
mutnoj zjeni voda nekrsnica.
Sjene koračaju
perivojem asfodela.
Ti nisi kriv za svoje zlo.
Mogu samo reći: Moćnoglasno
Pozdrav tebi Brankini
Branka dobro jutro
Ti si ŽIVA, tako je lepo in prav.
Lepo, lepo. Ikebana.
Še na mnoga leta ŽIVA.
Pozdrav v novi dan,Irena
Ova slika će da mi zauvijek ostade zarobljena u ćelijama memorije. Pjesma satkana od tisuću vječnovremenskih mozaika. Čista umjetnost.
Pesem, ki priklicuje v smrt ali pa iz smrti, vzpostavlja nek vmesni prostor, v katerem se telo in duša ločujeta, a ne ločita ... vsaj meni se je tako prebrala - čestitke,
Ana
Čestitam ti Branka. Sva čast.
Uživaj mi.
Pozdrav frende.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 21. 11. 2018 ob 08:41
- Prebrano 550 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 272.05
- Število ocen: 13