Ljeto je prošlo jedno
i godina sva od sna
moja ljubljena
a ti dušu si prostrla
taj meki topli sag
bez straha
kao da oduvijek me znaš
kao da ćutiš isto
što ćutim i ja
moja ljubljena
ovaj skromni
Zemljin stanar
nema tog dara
da sve što mu značiš
nekom rječju sjanom
dočara
kad bi i nebo samo
u oko ti medno stalo
moja ljubljena
ljepotom si me svojom
shrvala
pa oprosti kud ne umijem
izgovoriti ono hvala
što mi grlo stišće
do praskozorja
do plača
moja ljubljena
vjeruj za nas
da nema kraja
a ako i dođe ikada
bit ćemo tamo
i nas dvoje
da ti još jednom kažem
volim te ljubljena moja
volim te draga
svu
svugdje
i za svagda.

Duško Babić