laticama ljubavi spavaš
snom budnih očiju
iz kaveza smrti obećavaš
poljubav zarobljenom čoveku
udji u dub moje prošlosti
obasjaj mi naličje zida
ikona razapetog Isusa
proliće od krvi jesenju ružu
uzmi od mene šta poželiš
noći su ove sasvim besane
iz krletke mi izleću ptice
crne vrane noćne rugalice
hiljadu razloga imam
da nestanem zauvek
dok žara i ljubavi ima
postajem princ žute ruže
ćuti tiho i rukama moli se
na strani grešnih isposnika
sebi se najteže oprašta
kada pada meterska kiša!
Bravo za Srećka Bodlera!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!