Nedovršena pesma

 

Ti i ja smo izmaštali okata čudesa.
Do podneva ta su se čuda
pela kroz šumu do vrha brda
ne čuvši da u meni sirotuje uranijum,
u tebi teška voda.
Do mraka smo se prepirali
i naša čuda zvali, zvali.
Tek, stidljiv plamen ko predskazanje,
na koncu noći spoji nam oči.
I jedan šušanj  između platana:
Čudo će doći.

julijanabalaban

nikita

Poslano:
26. 10. 2018 ob 12:45

Samu pjesmu doživljavam kao prirodni fenomen pijavice u njenom beskrajnom vrtloženju. Mozaik slika meni je izvanredan. Jeste minijatura, ali puno kaže onom tko odigne stihove od pukog iščitavanja i pogleda u njihovu refleksiju. Jer ova pjesma uistinu ostavlja otisak na svakom čitatelju koji je zna pročitati. Mogla bih još ja toga ispisati jer minijature u meni momentalno pokrenu mnogobrojne procese, ali da ne dužim: odavno nešto ovako impresivno ne pročitah.

Zastavica

julijanabalaban

Poslano:
26. 10. 2018 ob 14:52

Nikita, raduje me Vaš osvrt, najlepše hvala!


Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
29. 10. 2018 ob 08:34

Poosebitev izrečenega ali samo občutenega (čuda), ki uhajajo in se stežka vračajo, v (radioaktivno) dvojino, z nedokončanostjo pesem namiguje na ponavljanje ... čestitke,

Ana

Zastavica

julijanabalaban

Poslano:
14. 11. 2018 ob 20:20

Hvala Vam, Ana!

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

julijanabalaban
Napisal/a: julijanabalaban

Pesmi

  • 25. 10. 2018 ob 15:14
  • Prebrano 639 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 156.7
  • Število ocen: 9

Zastavica