o mračnoj iluziji
nevinoj samoći
govori knjiga
sutra polazim za Brod.
i posle svega, stega i okova
šarenimi se putovnica...
dok unutrašnji glas, zove i bodri...
voz me čeka tačno u 10 ha.
čik da ne dodjem, a morem hodim
Bodlerov albatros me u oči gleda,
i kaže mi glasno: ima mesta za vas!
dok u glavi tutnje pragovi
kao iskonski zrak...kofer i san,
prepun diploma i knjiga...
dolazim..na svoje prebivalište.
Bravo za Bodlera! ;-)
hvala na citanju*
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!