Uz nekoliko poljubaca
upalih u obraze,
devojčica se gubi u travi.
Ona je slobodna,
nad zemljom natkrivena,
ne razume težinu slova.
U mekoj košulji
tražila je reč
za prostotu uštirkanog sveta.
Ni sada ne zna
koja pesma u oku živi,
koja se to poslednja piše.
Udahni kad pitaš ljubav šta je.
Vidiš, na nadlacke miriše.
Pesem se me je dotaknila. Bi pa spremenila naslov - lahko bi bil le Pričam ti ali pa le Baki. Kaj meniš?
Lp, Ana
Može, inače je pesma nekoliko puta menjala naziv. Hvala Vam!
Vrniti se v času, prek poljuba, vonja, občutiti (znova) prostranost sveta (ki je še ves v prihodnosti) in hvaležnost ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: julijanabalaban
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!