Toči se noć.
Usnama kradeš osmeh.
U mojim očima drhtaj talasa
i zvezda.
Ruka ti drhti
dok mi u kosu uplićeš želju.
Obgrljavaš,
dah nam see spaja,
gorimo iza očiju.
Mesec se smeje.
Zatvori oči!
Dozovi snove
i bele kočije u magli!
Ja ću biti daleko u njoj,
da opevam ovu noć.
Tako ću usaglasiti stvarnost,
opiti se rečima,
natopiti praznu dušu
i predivno čudo rođeno u njoj.
Tu mi čežnja i tuga imaju krila,
a tvoj zagrljaj
obuhvata vreme i prostor.
A noć se toči.
Ovo je što bi se reklo bijela poezija. Malo odmor od tvojih teških misaonih kompozicija. Drago mi je da je objavljena jer se ovdje vidi ljepota tvoje poetske duše onakva kakva ona uistinu je. Bravo Vladanka.
Hvala ti Lean. Nekad je i meni potreban odmor od sebe same :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!