Čekah te kod četvrte
iz niza perifernih galaksija.
Nisi došao,
a snašao bi se lako.
Mlečnim putem
pravo do Oriona,
skreneš levo i voziš
samo par svetlosnih godina.
Istina, ima crnih rupa.
Da li te neka omela?
Znaš,
štitila sam se od vetra,
oslonivši se na treću svetiljku
u beskrajnom nizu
Saturnovih prstenova.
Čekala sam
banalnu prizemnost.
Doručak za dvoje,
sa ukusom dva umorna tela
i dva osmeha
u tom beskraju večnosti.
Citajuci zadjoh u jos jednu zavjetrinu u kojoj ceka ljudsko pjesnicko srce.
Vladanka izvrsno da izvrsnije ne može biti, tj može, ali onda bi to bila perverzija.
Hvala Mirko. srdaćan pozdrav
Hvala Lean mnogo. Srdaćan pozdrav
To pa je zanimiva nadrealistična pesnitev,
a kdo ve? mogoče pa nekoč bo tako.
lep pozdrav, Marija
Hvala Marija. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!