
Razapinje me vasiona
između beskraja i sopstvene sitnosti.
Ja, mrvica hleba,
bačena talasima života.
Znala sam,
ne može to ostati bez oblika i boje.
Ozračena "ludilom"
pišem i igram se.
Reči dobijaju:
neka nova sazvežđa,
neke nove ljude,
neke nove kičeve,
u drugom obliku i bojama.
Kažeš, suludo razmišljam!
Ne, prosvetljujem se!
U sebi rađam novi svet
bez patnje, samoće, praznine
- tamo letim.
Ja, mrvica hleba
bačena talasima života
Ovu pjesmu ne može da se svrsta u nikakvo vrijeme. Ona je sama vrijeme za sebe.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!