Razapinje me vasiona
između beskraja i sopstvene sitnosti.
Ja, mrvica hleba,
bačena talasima života.
Znala sam,
ne može to ostati bez oblika i boje.
Ozračena "ludilom"
pišem i igram se.
Reči dobijaju:
neka nova sazvežđa,
neke nove ljude,
neke nove kičeve,
u drugom obliku i bojama.
Kažeš, suludo razmišljam!
Ne, prosvetljujem se!
U sebi rađam novi svet
bez patnje, samoće, praznine
- tamo letim.
Bravo Vladanka!
lp,
Ivan
Ja, mrvica hleba
bačena talasima života
Ovu pjesmu ne može da se svrsta u nikakvo vrijeme. Ona je sama vrijeme za sebe.
Bravo!
Pozdrav, Tatjana.
Hvala ti Ivane od srca. Lp
Lean mnogo ti hvala. Lp
Hvala Tanja od srca. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!