Sanjala sam
malu sreću
bila je na prozoru
svetlucava vijuga
okrenuta prema vrtu
zelenkasta
mirisna
odjednom
iznikla je tama
penjala se prema njoj
"šta je, šta?"
čula sam u glavi
na stotinu pitanja
"ništa, ništa, ćuti,
ti"
grebao je odgovor
a sreća očima
krenula uz mene
crtala je osmehe
preko stakla
da
bi
ga
najtiše što je mogla -
raspukla
i
pobegla
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!