Govorio je
da ima moċ svemira,
pretvarao me u školjku
pod plimom,
izvlačio me iz dubina
nepoznatih reči.
Želela sam da razumem,
da ostanem,
da sijam sklupčana u zvezdi,
zaštiċena.
Govorio je nekim dubokim glasom
i nežno voleo moje dubine,
dodire,
uzdahe.
Jednog dana,
pronašao me je,
bila sam ista,
naivna...
I nikada mi nije jasno
zašto mi govori
toliko mnogo o ljubavi,
kada sam veċ sreċna,
u plimi jednog talasa.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!