Mili moj, ni zraku ne dam tvojega daha,
ulovit ću ga u zavežljaj,
gdje čuvam sve, što na tebe miriše,
gdje spremam tvoju pomisao na mene,
skrivenu u svijetu šupljih udisaja,
gdje usta mrtvih traže dodir tijela,
kao da bi poljubac bio tek parenje nabreklih usana.

Opet me ljubi pogledom,
podigni obrve,
pokretom glave ću ti odgovoriti.

Samo ljudima kojima su potrebne riječi, ne govori...

jer strano im je zdravlje bez tijela,
a bol osjećaju s kostima samo,
jer željeli bi slijepi vidjeti čuda
i ujedno vikati da ih nema tamo.

Jure Drljepan (JUR)