mehko
kot puh regratovih lučk
se spuščaš
nad jesenske travnike
tako blizu se zdiš
v naročju brezmejne tišine
v navideznem brezčasju vsakdana
obešaš večernico
nad topla gnezda
zatem nanizaš
nad raznoteri živelj
še nebroj drugih biserov
v upognjeno zatilje
nebeškim bleščavam navkljub
dahneš led
veličastna
prastara
meziš pod gube
redčiš utrip
tvoj svet je onkraj
onkraj nemira
Kompozicija snažnih metafora i pjesničkih slika, čitaoca vodi kroz beskrajne galaksije mračne Nepoznanice, ( a ustvari sve obitava u krugu i sve je izvan kruga, zavisi iz koje ga kuta gledamo ). Bravo Petra.
Dovolj dobra, še več - odlična.popravi samo "regradovih" - regraTovih! ....
Popravljeno, saj je bil le mali škratek ...
Lp, Lidija
… prav res enigmatična je tvoja Enigma, Petra;)))
Iskrene čestitke in lep pozdrav,
Breda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: petja
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!