Sreća stiže zaobilaznicom
dušo
ta mora prevariti prepreke
i zlomisle proroke
zakrabuljena nekad
u svoju suprotnost
neprepoznatljiva i slaba
osjetljiva na najtiši šum
što remeti njen put
nevidljiva oku slavnom
po prirodi svojoj
plaha poput srca srneća
pred mnoštvom što je ište
po cijenu svaku
što je lovi
što je ganja
pa se skrije dublje
u kakav mrak
u vodu jezernu
u tinjajućeg svjetla trak
da bi krenula opet
vjerna biću svom
zaobilazno
tamo negdje
gdje je možda
nitko nikad ranije
sreo nije.
..."svaki zlatnik bačen u fontanu ne donosi sreću"... ali ko zna... možda ona čeka sve nas negdje u neizgovorenoj tišini naših tajnih misli....ili u ovoj tvojoj pjesmi...pozdrav!
Odlična, baš teče i lako se čita, pogotovo ovaj završetak, koji u sebi skriva svu poantu sreće. Odlično Duško.
... kajti sreča, ki jo loviš, je nevidna očem; spoznaš jo s srcem …
in sreča, ujeta v tvoje lepe pesmi, pesnik Duško Babić, ima tudi tvoj naslov;)))
s pozdravi,
koni
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!