Ponekad.
očajnički hvatam
odlutale misli i reči.
Sećanja pakujem u kutije
pripremajući se
da ih iselim iz ovog života.
Zbog čudovišta...
Imaju napuderisano lice
festivalskog klovna,
tajne misli u
ogrtaču od vukova i
vrede manje od izmeta
sifilističnog šišmiša.
Trampe dušu
za komad papira, a mali,
zeleni demoni zavisti
obavijaju se oko njih.
Naučiti da postaneš čovek,
nekima je mnogo teže
nego drugima!
Vrede manje od izmeta
sifilističnog šišmiša....
Kako jako, a ovaj završetak tek. To je to.
Hvala Lean od srca
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!