Kažem, od papira su zidovi,
bojim se da ċu se nasloniti,
da ċe kuċa izgoreti,
da ċe tamnica potamneti,
da ċu s' malo snage nestati.
Ne veruješ,
veruješ mi.
Trajno je vreme sadašnje.
Papirne snove smo načeli,
bojim se da ne nastavim...
Sumnje su prošlost u rečima,
potamnelim u žitnim poljima.
Trajno je vreme, sadašnje.
Trajemo, bez neke navike,
da smo uvek sreċni, drugačije.
Tanja moja, kako ti seciraš vrijeme i ljubav! Već sam nekoliko puta pročitala pjesmu i sve mi je savršenija.
Draga...
nikita...
duša!
Tatja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!