
Uhvatio se za glavu i ponavljao: "Teško mi je, teško mi je, teško, o..."
Bledeo je, drhtao, a reč preko ovih nije izgovrio.
Nadao je kako će mu neko prići, kako će ga zagrliti, kako će mu reći:
"Ne boj se, dobro si, ja sam tu, ne brini."
Nigde nikog, samo on i neizvesnost koja mu se prikradala venama.
Sutra su ga proglasili krivim zbog smrti dragog prijatelja
još od rođenja.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!