Moja se šutnja mora nadisati
i najesti tvoje odsutnosti.
Težina oko misli
koje zaleđene
plutaju kroz bol
udara o moje lukobrane.
Ne postoji mjesto u meni
na kojem sam sigurna.
Vrijeme pokazuje svoje pesti.
U mojoj tišini ja se ne žurim.
Riječi su tek viseći mostovi.
Mudri, duboki stihovi su tvoji. Posmatranje nutrine.
Pozdrav frende.
Nikita, pesem v tvojem značilnem slogu, ki te v vsej svoji pomenljivosti ne pusti hladnega ...
Lep pozdrav,
Sašo
Riječki lukobran pogled na industriju i luku.
Moja se šutnja mora nadisati
i najesti tvoje odsutnosti.
Dobro je da udara o lukobrane. Oni su čvrsti i neprobojni.
Nikita, vsaj zame, ki te res rada berem, so Viseći mostovi pesem s čudovitim sporočilom. Ob vsakem ponovnem branju se razraste in postaja tudi vse bolj moja,
kajti tvoje "riječi su tek viseći mostovi"...
Z lepimi pozdravi,
koni
Valy moja, hvala. I ti stihovi su jedna od najvećih istina o meni. Svi traže neke kutke svoga bića u koje će se skriti kada grmi. Ja takvih skrovišta nemam. Niti u sebi niti van sebe. A sebe zaštiti ne znam.
Salkito Pehlinski, hvala. See you soon.
Vladanka, hvala na vremenu i osvrtu.
Sašo, hvala. Pred čovjekom samo grob ostaje hladan.
Riječki lukobran...
Hvala Lean.
Koni, rado Vas čitam. Imate jednu težu dubinu koju rado bistrim u sebi, tako da mi je čast dobiti osvrt od Vas. Hvala Vam. Objem.
Pesem o nujnosti tišine in iskanju zavetja ... lahko jo dojamemo kot znotrajosebno ali dialoško ... čestitke,
Ana
Nikita, čestitka za podčrtanku, vredna je!
Lep pozdrav, Tatjana M.
Čestitam ti Brankini na podcrtanoj pjesmi.
Pozdrav frende, salke
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!