onaj sasvim zaboravljen može se reći
i veoma usamljen gen što mi osta
od ratobornog kelta s našeg prostora
(beše to vreme kad pleme
skordisca* popusti ispred zakona
jačeg. podiže ruke i glavom
bez obzira krete na put. daleki
zapad i sever takođe)
prošle me noći jako namuči. sve nešto
mrači pa se joguni. značajno kašlje. najzad
kad jutro dođe na uvce mi promuca
hajde me pusti da mirno odem. da se pridružim
braći i sestrama. pokaži malo dobre volje.
da prekinem muke i ove lance
tvojih hromozoma. veruj, i tebi će biti bolje
(kad prestaješ da budeš gušter**)
Napomene:
*Skordisci
= antičko keltsko pleme koje je živelo na našim prostorima. Izgradilo je prva
utvrđenja: Singidunum - na mestu sadašnjeg Beograda i Taurunum – sadašnjeg Zemuna
**Čovek
i gušter imaju isti broj hromozoma, 46
:)
Bravo "jagoda"
Mislim, da si mnogo genov v nas zaželi osvoboditve.
Pozdravljena "filia"
Hvala, filia, činiš mi veliku čast i zadovoljstvo komentarom...
Ova šaljiva pesma posvećena je početku nove školske godine i svima koji mu se raduju, pokušavši da pre nego se nastava "zalaufa" obnovi deo gradiva iz istorije i biologije (genetike). ;)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!