Nemi,
bliski komadi nameštaja
tiskaju se oko mene.
Blaga slika Isusa
dizala se tiho
nad horizontom bola.
U meni nedovršenost.
Priznajem,
znao si da me zaneseš
pa pevah "grešne" stihove
kao ženka.
Iskrostrujna žudnja izbi.
A ti,
Ti si mi dao refren
životne komete.
Čudno
sve je sada samo
verbalni dekor.
Vladanka, ljudska nesavršena kap poetskim izričajem je kapnula, još jednom, u veliku univerzalnu kap. Sve je isto, reklo bi se iz ljudske pozicije, u toj nevidnoj slici, samo je potreba duše u jednom trenutku, koji samo pjesnici domisle, dogledaju, prime i osjete, našla uvijek traženi novi odušak. O ovom si "zborila" (kad je u pitanju moj doživljaj) i o još nekom potrebom za slojevima koje ja, jer nisam književni kritičar, ne mogu opservirati. Mogu, međutim, izraziti zadovoljstvo što si na ovom portalu, te što imam mogućnost čitati poetska djela koja itekako zaokupljaju.
lpm
A ti,
ti si mi dao refren
životne komete.
Vrlo jake su tvoje pjesničke slike poeta Vladanka. Samo napred i bez stajanja.
Hvala Lean od srca na čitanju i podršci. Srdaćan pozdrav
Hvala Mirko na čitanju i podršci. Mnogo mi znači. Srdaćan pozdrav
Poslano:
03. 09. 2018 ob 21:54
Spremenjeno:
03. 09. 2018 ob 21:55
U srpskoj modernoj poeziji Vladanka Cvetković zauzima posebno mesto. Kako po senzibilitetu, tako i po samosvojnosti pesničkog izraza. Takođe, ona je jedna od retkih književnica sa težnjom ka neprestanom učenju, usavršavanju, napredovanju. Sve to čini njenu književnu vrednost, naravno uz besprekornu pismenost i ogromnu erudiciju.
Hvala ti dragi prijatelju od srca
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!