Volim te zemljo mila
mada tvoje oranice
puste su
ali koga briga
to je dobro
manje je umjetnog gnojiva
i pesticida
volim te zemljo mila
mada tvoje tvornice
puste su
ali koga briga
to je dobro
manje je robova u njima
a u zraku smoga
i ugljičnog monoksida
volim te zemljo mila
mada tvoje ulice
puste su
ali koga briga
to je dobro
manje je nesreća na njima
i ispušnih plinova
volim te zemljo mila
mada tvoja rodilišta
pusta su
ali koga briga
to je dobro
manje je djece
ona su samo
teret za budžet
i nesretna po život
investicija
volim te zemljo mila
mada tvoja groblja
pusta su
ali koga briga
što će i tko
poslije nas biti
tko će te znati ljubiti
to nas majko zemljo
kad odemo
više ne zanima.
Potrese iz temelja !!!
lpm
...kruta istina...nekako sam osjetila da se nadovezuje na moju MATILDU koju sam posvetila svima obolelim za azbestnim rakom na plučima... bravo Duško!
Res sva skoraj identičnega mnenja, spoštovani Poet Duško! Pesem, zelo pomenljiva, ki ti zaposli misli in odpre oči. Hvala ti za to!
Prijeten dan ti želim,
Sašo
Istinito i snažno, surova svakodnevnica obojena snagom poetike. Sviđa mi se ponavljanje stiha na početku svake strofe daje poseban kataklizmički ton pjesmi. Pozdrav Duško.
Mehkobna pesem z dobršno mero ironije ... ponavljanje in nagovarjanje in vse odsotnosti (koga to briga ...) odlično poudarijo vsebino pesmi, čestitke,
Ana
Hvala na komentarima i poetskom prijateljstvu dragi Mirko, Tanja, Sašo, Lean i Ana !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!