Pijanac i košuta
Sve što u ovaj dan stalo nije:
maleno stablo
što pod kišom raste
i baš taj trenutak
u kojem ruku moju
nikada pustio ne bi;
sve to,
i onaj rat
i našu kći
bez zvijezde koja bi se
njome zvala,
sve,
sve što u ovaj dan stalo nije
zbog bure
i zbog zahrđale kazaljke
na licu umorenog sata,
sve to pospremit ću
pod vjeđu onog dubljeg oka.
Ne slušaj mrtvaca
što iz lijesa kuca.
I on živ bi u ovaj dan
i sve što u dan njegov
živo stalo nije.
Otiđi u krčmu
i napij se
ko lane košutina mlijeka.
Pij.
I čekaj.
Sutra možda stablo odraste
i našom kćeri zvijezdu nazovu.
U tvoj dlan
možda utisnem crte
koje mojim tako crno teku.
Zato čekaj.
I pij.
I pobroj sve kazaljke na svijetu.
Od čekanja kad kloneš,
podići ću vjeđu
onog dubljeg oka.
I bit ću stablo.
Bit ću negdje košuta
kraj pijana čovjeka.
Ova mi se baš pod kožu uvukla na prvo čitanje. Stvarno mi je posebna. Ti si čudo.
Slažem se s Leanom. Ova pjesma ima dušu, dušu istine, dušu lica poput velikoga oka, tu pored srca stoji.
Pozdrav frende.
Hvala, Lean!
Hvala, Salke!
Pesem o nespremenljivosti usode in o neznosnih časih, ko p. s. spozna, da se mrtvih ne da več obuditi. Atmosfera ločenosti in izgube in (neuspele) tolažbe poudarja človeško majhnost in neutešenost ... čestitke,
Ana
Čestitam ti prijateljice na odabranoj poeziji.
Lijepo je čitati.
Pozdrav Nikito
* dlan ob dlan si ob poklonu na prsi približam *
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 26. 08. 2018 ob 20:26
- Prebrano 629 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 350.55
- Število ocen: 14