
nagost moga tela
i zlatne ribice
u talasu vode
slikovito zvuči
reko sam ne
ali sam povukao
reč i skinuo se nag
pa šta tu ima loše?
kada se Čovek rodio sa odelom
u koje treba da se sutra ode
i zapali žuta sveća.
reko sam odavno- ne
samo mi je karakter smeća
i pogledi okolo šetaju
dok blicevi slikaju pesnika
nagog pred Bogom i ljudima
A zašta me treba biti sram?
to je bilo danas i bilo je divno, osećaj slobode upotpunjuje sliku**
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!